- Stalno ste bolesni, a niti jedan tretman ne pomaže
Nemogu nikad da zaboravim da sam u momentima kada bih osjetio slabost i malaksalost, iznenada bih osjećao neku toplinu u samoj trbušnoj duplji, temperatura odjednom niotkuda, odmah u postelju a sve to liči kao na neki jači grip. Čitavu noć se preznajam a onda ujutro kao da ništa od toga nije bilo i naravno na posao. Nisam nikad se obraćao ljekaru zbog ovog i zasad mi se to više i ne ponavlja.
- Da li se osjećate umorno i iscrpljeno bez ikakvog vidnog razloga?
To nije umor i iscrpljenost kao od nekog pretjeranog posla, u stanju sam da radim neprestano po 20 sati uz malo odmora sve prođe, ali iscrpljenost i umor koje sam bezbroj puta osjećao u ranim jutarnjim satima nisam umio objasniti. Hodati i kretati se takav kao da vaše noge nose ogroman teret, a vaše tjelo kao da je na nogama prikovanim za zemlju.
- Da li se osjećete neoubičajeno depresivno?
Depresija je postala svakodnevnica mog života, znam da sam rođen i odrastao uz bezbroj radosnih trenutaka, gdje nije bilo mjesta za depresiju, a onda malo po malo ta destrukcija loših osjećanja mi je počela nametati neku sumornu bezosjećajnost, bezvoljnost za životom i svim pravim vrijednostima života
- Da li vas muče loši snovi i noćne more?
Loši snovi i noćne more su samo nastavak priče, dok čovjek sve golgote te mračne sile osjeća dok je budan, to se samo nastavlja u snovima. Snovi se obično zaboravljaju a jedan mi je ostao i urezao se duboko u mislima: Nalazim se na nekom planinskom vrhu a daleko na horizontu dvije lutke koje podsjećaju na krpene lutke sastavljene iz djelova, toliko velike da su im glave veličine mjeseca, trče pored zemlje jedna pored druge, sve brže i brže, kao da na taj način sve više izazivaju potrese zemlje a u određenom momentu ti potresi postaju toliko jaki da se sve raspada a ja se uz vrisak budim i osjećaj straha je prisutan sve do svitanja kada sam ponovo zaspao.
- Da li vam se javlja iznenadni osjećaj gubitka volje za životom, osjećaj gušenja, osjećaj da niste vrijedni života?
Veoma važna osobina kod ljudi je upravo volja, zahvaljujući njoj sam uspio prebroditi sve ove probleme. Ona je pokretačka snaga pozitivnih reakcija kod ljudi i praćena je sa ljubavlju.Ali ta neočekivano podmukla mračna sila uvjek se nađe da poremeti njene parametre i odmah svaki smisao života se gubi. Počinje sa trenutnim gubitkom koncentracije na tekući događaj, u glavi nastaje pravi košmar, slike pred očima su prepune negativnosti. Počinje i tjelo da reaguje sa ubrzanim lupanjem srca, a ponekad i osjećaj nedostatka vazduha, a to sve skupa vas počinje nosati i tjerati da nekud krenete a neznate kud. Strah od svega odmah vas ispuni cjelog, jedino samo što vam pada na pamet je samo smrt i tu kao da je kraj. Samo djelići sekunde vam trebaju da se otrgnete iz takvog stanja, a ti djelići su ništa drugo nego snaga i ljubav samog Boga koji nas nikad ne napušta i stalno tu tanku nit pazi da se ne pokida. Sjetite se veoma dragih ljudi, vaše porodice, roditelja, prijatelja, i shvatite da su oni takođe dio vas i da morate izdržati i taj napad i jedino što svakako mora da nastupi potom je malaksalost i slabost koja traje ponekad i čitav dan. Postoje i momenti kad čovjek ne samo da je u smrtnoj opasnosti već je pravo čudo kako i ne dođe do toga jer i to je dio plana svih ovih crnomagijskih rituala. Dva puta sam i sam bio u takvoj situaciji.
Prvi put kad sam sjedeći za računarom počeo osjećati neku jezu koja mi je prolazila od glave kroz kičmu pa sve do stopala, a potom su oči toliko počele da mi igraju da nisam u tom momentu ništa ni vidio, osjećaj sluha se gubio. Tlo pod nogama mi se gubilo a noge kao da nisam osjećao. Supruga i komšija su uz ogromne napore nosili moje mlitavo tjelo do auta a ja sam jedino u tom momentu samo pomislio da je gotovo i u sebi se molio Bogu.
Na putu do bolnice sam povraćao i cjelo to vrijeme pogled mi se nije nikao smirivao, grozan osjećaj. Završio sam na neuropsihijatrijskom odjeljenju gdje sam nakon 11 dana provedenih u bolnici, otpušten kao pacijent bez ikakvih tragova bilo kakve bolesti i posledica. Doktor koji me je primio i dao otpusnu listu je samo rekao: "Ovo nije slučaj za nas, pokušajte vi ipak kod neke babe ili kod nekog ko se već bavi znate već čim".
Drugi put kad sam samo zahvaljujući Bogu preživio je sletanje automobilom pri brzini preko 120 km/h u dolinu duboku 15m i prepunu ogromnog kamenja. Auto sam uništio a ja sam izašao samo sa povredom vratnog djela kičme bez ikakvih lomova i već nekoliko dana posle toga sam bio na nogama.
- Nagle svađe i sukobi između članova porodice, a bez ikakvog razloga
Svađa je ništa drugo nego posledica svih nesuglasica u porodici, a sve te nesuglasice su usko povezane za lošu finansijsku situaciju, lične nervoze onog koji je pod uticajem crne magije, a isto tako je dio plana mračnih sila jer sve što je Bogom dato po teoriji mračnih sila ne treba da postoji.
- Svi vaši napori u bilo kom području života završavaju neuspjehom
Nisam vjerovao da baš sve može ići nizbrdo, svaki pokušaj za uspjehom je ustvari neuspjeh. Funkcioniše sve tako što uspjeha u životu imate onoliko koliko je potrebno za neku golu egzistenciju. Sam sam se uvjerio u to jer obzirom da sam po struci inženjer mašinstva, posao nikad nisam mogao zadržati. Novac je uglavnom odlazio od mene uz sve dosad podignute kredite i zarađen novac nisam ništa uspio ostvariti što je za mojih 40-ak godina pomalo čudno. Meni je sad jasno da je to posledica crnomagijskih principa jer ne postoji ni jedna vjerovatnoća u matematici koja može za rezultat dati samo 100% neuspjeh, i barem toliko poznajem matematiku kao i svoj život i mogućnosti, ali sa vjerom u Boga vjerovatnoća će ipak početi raditi u moju korist.
- Nemogućnost kocentracije ili postizanja objektivnosti oko bilo čega
Da bi mogli uspješno obavljati bilo koji posao, treba nam svakako kocentracija, a možete i zamisliti koliko mi je ona bila potrebna i neophodna u mom poslu koji traži i odgovornost. Ali zahvaljujući samo volji i vjeri u Boga imao sam je dovoljno da u životu ne napravim nikakav loš potez, jer vjerujem u red i mir, i svakako u konačan uspjeh, a i dok ovo pišem, povremeno osjećam rastrojenost ali bez obzira namjera mi je ipak da ovo moje iskustvo podjelim još sa nekim ko će uistinu shvatiti šta nam se to događa u ovim čudnim vremenima.
- Da li često pijete alkohol i od kada?
Alkohol je gotovo neizbježna karika u lancu crnomagijskih okova. On je mogu reći djelimično pozitivan u svemu tome ako se uzme u obzir da li išta može biti pozitivno u gomili negativnosti, ali može. Depresija i svako poremećajno stanje izazvano crnom magijom po nekoj logici ako osoba ne zna da je zaražena sa tim mora nekim sredstvom umiriti. Ja nikad u svemu dok sam bio pod najjačim uticajem crne magije nisam uzimao gotovo nikakve lijekove, ali alkohol jesam. Na sreću ne pričam o sebi kao alkoholičaru ali mi je to bilo jedino umirujuće sredstvo, ali problem je započinjao uvijek poslije njegovog dejstva. Ujutro sam obično ustajao umoran, iscrpljen još uticaj alkhola je to činio još težim i sve mi je to stvaralo određenu nervozu u stomaku, što se ispoljavalo vrlo čudnim, nelagodnim osjećanjem u trbušnoj duplji te sam imao često običaj da držim ruku na stomaku, što mi je na neki način olakšavalo, možda je to samo bila autosugestija, ali u svakom slučaju djelovalo je.
Nebrojeno puta kad nisam bio u stanju da otklonim svu tu depresiju i nervozu, često prije spavanja sam se pomolio u sebi na sledeći način i ponavljajući molitvu 3 puta: "Molim ti se Bože za mir u mojoj duši".
Na kraju pomolimo se svi zajedno za mir u našim dušama jer on je jedini pravi put koji vodi u Božiju stvarnost.